Ćufte u paradajz sosu

Jedno os svakako omiljenih jela su ćufte u paradajz sosu. Probajte!

Priprema

Dobro umesiti mleveno meso (dva puta mleveno), hleb natopljen u mleku, jaje, sitno iseckan crveni  i i beli luk kao i peršun, so i biber. Od te mase praviti loptice. Formirane loptice treba da se uvaljaju u brašno i da se prže na dobro zagrejanom ulju dok se na njima ne uhvati žuta korica. Ćufte izvaditi i ostaviti sa strane dok se ne napravi sos u koji će se stavljati.

U  ulje staviti dve kašike belog brašna i malo ga propržiti. U to dodati beli luk i paradajz sos. Promešati, upržiti i sipati vodu u meri koja obezbeđuje odgovarajuću gustoću smese. Potom se u dobijeni sos stavljaju ćufte i kuvaju dok se ćufte podignu na površinu.

Posluženje

Ćufte u paradajz sosu se poslužuju sa krompir pireom.

Sastojci

  • 500 g junećeg mlevenog mesa
  • 1 jaje
  • paradajz sos
  • 1 komada hleba natopljenog u mleku
  • 2 supene kašike brašna
  • 1 vezica lista peršuna
  • 2 glavice crvenog luka
  • 1 česno belog luka
  • 2 supene kašike mleka
  • voda
  • so
  • biber
  • ulje

PARADAJZ (SOLANUM LYCOPERSICUM)

Poreklo paradajza

Pradomovina paradajza su Srednja i Južna Amerika. Paradajz je bio kultiviran još u vreme Asteka i Inka oko 200. prije nove ere. Njegove semenke su arheolozi pronašli južno od Meksiko City-ja. U Evropi se prvi put pojavio 1498. godine u Španiji i Portugaliji u periodu Kolumbovih putovanja.  Veruje se da je paradajz  u Evropu doneo istraživac Kortez, posle zauzimanja grada Tenoctitlana (današnji Meksiko) oko 1520. godine. Prve pisane podatke o paradajzu napravio je italijanski lekar i i botaničar Pjer Andre Matiolij 1544. godine. Nosio je i nazive: Zlatna jabuka (Pomi d’oro), Peruanska jabuka,  jabuka ljubavi  i dr.

Nutritivna svojstva paradajza

Paradajz je jednogodišnja biljka u područjima sa umereno kontinentalnom klimom, a u predelima Južne i Srednje Amerike je višegodišnja biljka.

U ishrani se koristi samo plod biljke. Lišće  nije za upotrebu, jer sadrži  toksični alkaloidi. Plod  paradajza može da bude:  crven, žut, narandžast, zelen, ljubičast ili braon boje.

Osnova nutritivne vrednosti paradajza su vitamini (C, B1, E, K) i mineralne materije (kalijum, natrijum, magnezijum, kalcijum, gvozđe, mangan, bakar i dr), a sadrži i belančevine, ugljikohidrate,  likopen, karotenoid, organske kiseline, fnolna jedinjenja (hlorogenska kiselina, kofeinska kiselina i dr).

Lekovitost paradajza

Zbog sadržaja nutritivno visokovrednih sastojaka paradajz je delotvoran u održavanju dobrog zdravlja organizma i to:

  • pruža zaštitu od nastanka arteroskleroze
  • pruža zaštitu od nastanka infarkta srca
  • sprečava trombozu
  • smanjuje loš holesterol
  • snižava krvni pritisak
  • reguliše metabolizam
  • izbacuje suvišnu tečnost iz organizma
  • deluje protiv anemije
  • reguliše probavu
  • pozitivno deluje na bolesti jetre
  • pozitivno deluje na bolesti pankreasa
  • sprečava pojavu reume
  • sprečava pojavu malignih bolesti
  • okrepljuje i čisti organizam
  • poboljšava celokupno stanje organizma.

U slučajevima kada se paradajz koristi u lekovite svrhe, preporučljivo je da se konzumira u vidu sveže napravljenog soka i to dnevno najmanje 200 ml.

Share Button
loading...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

*

error: Content is protected !!